Kako emotivno možemo prihvatiti činjenicu smrtnosti i suočiti se sa sobom kao smrtnim bićem? Kroz predstavu umetnica uspostavlja vrlo prisan odnos sa svojim partnerom na sceni - smrću, i na taj način pokušava da prenese publici vrlo jasnu emociju s ciljem prikazivanja smrti kao nužnosti, sastavnog dela života, poigravajući se pritom sa groteskom, elementima horora, drame, komedije i parodije uz svoju cirkusku tehniku na trapezu. Želja za upoznavanjem smrti, strah, strast i ljutnja, samo su neke od emocija koje se kroz cirkusku i lutkarsku tehniku prepliću u predstavi, gradeći jedinstveni izvođački narativ bez reči.